Vikend, radni dan...Njima je sasvim svejedno. Vjerovatno nemaju posao, obaveza a i obitelj je (u većini slučajeva) digla ruke od njih. O kome je riječ? O osječkim ''pijancima''. Ako vam se nesviđa riječ pijanac i sl. pokušajte za njih pronaći bolji izraz. Zbog koga/čega su si odlučili upropastit život je njihova stvar. Većinom je to zbog očaja pa u alkoholu traže utjehu i spas. Mi možemo naslućivati, slušati priče ili pitati, no ovo posljednje nekad i nije pametno pokušati.
U kojem smjeru se njihov život kreće, kako smo već rekli, je sloboda izbora. No daju li si oni malo previše ''slobode''? Popodnevni odmor često znaju ''odraditi'' na klupama po parkovima, gdje je vrlo vrlo važno napomenuti da zna biti djece...I tko je onda rekao da slijedimo primjer odraslih? A osim toga mnoga djeca se boje takvih osoba. Osim klupa, česta odmarališta su im i busne ili tramvajske stanice. Ljudi koji tamo budu, čekaju prijevoz i zgražaju se. Ako nekad previše ''potegnu'' zna se dogoditit da nemaju snage pronaći odmaralište pa bez imalo muke legnu pred nečija vrata. Osim ovoga, postoji još jedna njihova loša ''navika''. Oni još jedan neophodan životni proces vrše kako i gdje stignu. Da, govorimo o vršenju nuždi. Teško je o ovome pisati (treba pronaći lijepe riječi za odvratna dijela), no još je teže vidjeti ili proći pored TOGA, koje se ponekad nađe i na sred staze. Tu su još i različita raspoloženja (od veseljaka koji pjevaju do onih koji su mrzovoljni i deru se po ulici).
Kako to riješiti? Kako im pomoći? Može li se to uopće? Nažalost, čini se da nitko dovoljno ne pokušava jer iz dana u dan možete vidjeti navedene prizore. Ako mislite da nisu zaslužili pomoć, promislite još jednom. Pomaganjem njima pomažete sebi i svima ostalima. Sada niste čuli ništa novo, to je sigurno, ali ste možda takve situacije počeli gledati na sasvim drugi način. Svi smo mi ljudi koji imamo vlastiti razum i osjećaje i to je nešto što nas čini drugačijim od životinja. Ponašajmo se onda kako dolikuje našoj ''vrsti''.
